Sažetak: U radu se autor bavi dvjema međusobno povezanim temama, koje imaju mnoge zajedničke točke. S jedne strane u radu je prikazana važnost Marije kao trajnoga nadahnuća posvećenoga života, a s druge strane baština poljskoga franjevaca...
moreSažetak: U radu se autor bavi dvjema međusobno povezanim temama, koje imaju mnoge zajedničke točke. S jedne strane u radu je prikazana važnost Marije kao trajnoga nadahnuća posvećenoga života, a s druge strane baština poljskoga franjevaca konventualca sv. Maksimilijana Kolbea u suvremenom redovništvu. Budući da se redovnički način života u Crkvi može tumačiti na različite načine, autor se bavi ponajviše ulogom i značenjem Marije za posvećeni život. Pritom se ne obrađuju različiti vidovi redovničkoga života, nego analizira značenje Marije kao trajnoga nadahnuća u nasljedovanju Krista. U radu se donosi opće teološko tumačenje otajstva Marije, koje se dodatno upotpunjuje pomoću temeljnih postavki Kolbeove mariologije. Naime, Bezgrešna je trajno nadahnuće redovničkome načinu života poradi teocentrične obilježenosti njezina života (u središtu je trojstveni Bog), njezine crkvenosti (Marija je dio Crkve) i vrhunskoga primjera ostvarenja vlastite čovječnosti (proegzistencija). Maksimilijan Kolbe je na ovakav način koncipirao i redovnički život u cijelosti: Bog je u središtu, poslanje se ostvaruje u okrilju Crkve, a redovnik se ostvaruje i kao čovjek u potpunome predanju za druge. Drugi dio rada donosi kratki pregled novih redovničkih zajednica i svjetovnih instituta, koji nastaju nadahnuti duhovnošću Maksimilijana Kolbea. Prema tome, Kolbeova baština u suvremenom redovništvu može biti aktualizirana na temelju njegova shvaćanja nerazdvojivosti mariologije od opće teologije, s posebnim naglaskom na ekleziologiju, uvijek uzimajući u obzir i pastoralnu komponentu – apostolat. Premda sâm Kolbe nije osnovao nikakav
novi red, njegova se baština ponajbolje vidi u suvremenom redovništvu, u kojem je ostavio dubok trag, počevši od njegova franjevačkog Reda, sve do pojave novih redovničkih kongregacija i udruga apostolskoga života nadahnutih njegovim svetačkim primjerom. Bezgrešna kao trajno nadahnuće posvećenoga života.
Ključne riječi: Crkva, Bezgrešna, Maksimilijan Kolbe, redovništvo, nasljedovanje Krista
Zusammenfassung: In diesem Beitrag behandelt der Autor zwei miteinander verwandte Themen, die viele Gemeinsamkeiten haben. Der Beitrag zeigt einerseits die Bedeutung Marias als permanente Inspiration für das geweihte Leben und andererseits das Erbe des polnischen Franziskaner Maximilian Kolbes im modernen Ordensleben. Da das Ordensleben in der Kirche auf verschiedene Weise interpretiert werden kann, beschäftigt sich der Autor hauptsächlich mit der Rolle und Bedeutung von Maria für das geweihte Leben. Dabei befasst man sich nicht mit verschiedenen Aspekten des Ordenslebens, sondern analysiert die Bedeutung von Maria als beständige Inspiration für die Nachfolge Christi. Der Artikel stellt eine allgemeine theologische Interpretation des Geheimnisses Marias vor, die durch die grundlegenden Einstellungen der Mariologie Kolbes ergänzt wird. Die unbefleckte Maria ist nämlich eine beständige Inspiration für das geweihte Leben in der Kirche aufgrund der theozentrischen Dimension dieses Lebens (in der Mitte ist der dreieinige Gott), der kirchlichen Dimension (Maria ist ein Teil der Kirche) und des höchsten Beispiels für die Verwirklichung ihres eigenen Mensch-Seins (Proexistenz). Maximilian Kolbe hat auf diese Weise das geweihte Leben in seiner Gesamtheit konzeptualisiert: Gott steht im Mittelpunkt, die Mission wird in den Rahmen der Kirche verwirklicht und der Ordensmensch wird auch als ein Mensch in völliger Hingabe an andere verwirklicht. Der zweite Teil des Artikels bietet einen kurzen Überblick über neue Ordens- und Säkularinstituten an, die von der Spiritualität Maximilian Kolbes inspiriert sind. Folglich kann Kolbes Erbe im modernen Ordensleben auf der Grundlage seines Verständnisses der Untrennbarkeit der Mariologie der allgemeinen Theologie mit einem besonderen Schwerpunkt auf der Ekklesiologie aktualisiert werden, wobei auch die pastorale Komponente - das Apostolat – berücksichtigt wird. Obwohl Kolbe keinen neuen Orden aufstellte, ist sein Erbe am besten in dem modernen Ordensleben zu sehen, in dem er eine tiefe Spur hinterließ, angefangen bei seinem franziskanischen Orden bis zur Entstehung neuer Ordens- und Säkularinstituten, die von seinem heiligen Beispiel inspiriert wurden.
Schlüsselwörter: Kirche, Unbefleckte Maria, Maximilian Kolbe, Ordensleben, Nachfolge Christi