Plain language summary
Antenatal screening tests for the prevention and treatment of syphilis
Syphilis is a sexually transmitted infection caused by the bacterium Treponema pallidum. A major public health issue in developing countries, the condition develops over four stages and is potentially fatal if untreated. A pregnant woman with syphilis can transmit the infection to her baby, which may result in a severe condition in liveborn infants, stillbirth, or neonatal death. Syphilis infection can be transmitted by direct person-to-person contact via open sores on the lips, mouth, genitals and other areas, and during vaginal, anal or oral sexual intercourse. Open sores also increase the risk of human immunodeficiency virus (HIV) infection. Universal syphilis screening within an existing antenatal care program has been advocated as an effective way to reduce syphilis-associated adverse outcomes. However, despite decades of syphilis-testing programs and substantial advances in screening technology, successful prevention and treatment of syphilis have been limited. This is largely due to delays in the identification and treatment of infected women. Technical and logistical difficulties with testing, lack of antenatal care, and poor-quality services are possible contributing factors. It is therefore crucial to investigate available randomised controlled trials to determine which test strategies are most effective in developing countries.
Two included trials assessed point-of-care syphilis testing against conventional testing methods. The first trial was carried out in Mongolia and compared the rapid treponemal test with conventional testing. The point-of-care testing provided screening, test results and treatment within the same day. The trial reported a marked improvement in screening coverage, case detection and treatment, both at the first visit and in the third trimester, compared with conventional screening. The second trial was conducted at primary healthcare clinics in rural South Africa. On-site screening using the rapid plasma reagin (RPR) test was compared with conventional testing. Among women who tested positive for syphilis, no clear reduction in perinatal deaths was observed in those who had RPR testing compared with conventional testing, and technical and logistical difficulties were reported.
Both trials were mainly at high risk or unclear risk of bias. In one trial, in Mongolia, on-site screening was better at detecting syphilis cases. More trials are warranted, especially in regions where the disease burden is increasing and HIV co-infection is probable due to high HIV/AIDs prevalence.
Laički sažetak
Testovi probira u trudnoći za sprječavanje i liječenje sifilisa
Sifilis je spolno prenosiva bolest koju uzrokuju bakterija Treponema palidum. Velik je zdravstveni problem u zemljama u razvoju, a bolest se razvija u četiri stadija te je potencijalno smrtonosna ako se ne liječi. Trudnica koja je inficirana može prenijeti infekciju na svoje dijete, što može uzrokovati teško stanje u živorođenog djeteta, ili mrtvorođenje ili smrt novorođenčeta. Infekcija se može prenijeti izravnim dodirom s jedne osobe na drugu preko otvorenih rana na usnama, u ustima ili drugim područjima, te tijekom vaginalnog, analnog ili oralnog spolnog odnosa. Otvorene rane povećavaju rizik i od infekcije virusom HIVa (engl. Human Immunodeficiency Virus). Univerzalni testovi probira na sifilis unutar postojećeg programa za skrb prije poroda zagovarali su se kao učinkovit način za smanjenje negativnih rezultata i ishoda u slučaju sifilisa. Međutim, unatoč desetljećima provođenja programa testiranja na sifilis i značajnog napretka u tehnologiji probira, uspješno sprječavanje i liječenje sifilisa ostalo je ograničeno. Većinom je to posljedica prekasnog otkrivanja i liječenja bolesti u zaraženih trudnica. Tehnički i logistički problemi testiranja, nedostatak skrbi i loša kvaliteta usluga pridonose negativnim rezultatima u slučaju sifilisa. Stoga je ključno da se provedu dostupna randomizirana kontrolirana ispitivanja da bi se utvrdilo koje vrste testiranja na sifilis su najučinkovitije u zemljama u razvoju.
U ovom Cochrane sustavnom pregledu pronađene su dvije studije u kojima se provodilo testiranje na licu mjesta (na mjestu pregleda pacijenta, engl. point-of-care) na sifilis nasuprot standardnim metodama testiranja. Prva studija je provedena u Mongoliji gdje je brzi test na Treponemu uspoređen sa standardnim. Testiranje na mjestu pregleda omogućilo je probir, rezultate testiranja i liječenje u istom danu. Studija je opisala značajno poboljšanje u usporedbi sa standardnim probirom u pokrivenosti probira, otkrivanju slučajeva i liječenja, kako prilikom prvog posjeta, tako i u trećem trimestru. Drugo je ispitivanje provedeno u primarnim zdravstvenim klinikama u ruralnoj Južnoj Africi. Probir na licu mjesta s pomoću testa brze reakcije u plazmi (RPR) uspoređen je sa standardnim ispitivanjem. U toj su studiji prijavljene tehničke i logističke poteškoće jer među ženama koje su na testu RPR bile pozitivne na sifilis nije bilo jasnog smanjenja smrti djeteta prije rođenja u usporedbi sa standardnim testiranjem.
Obje studije su uglavnom imale visok ili nejasan rizik od pristranosti. U jednom pokusu, u Mongoliji, na licu mjesta, probir je bio bolji u otkrivanju slučajeva sifilisa. Poželjno je provesti više studija, posebno u područjima gdje je teret bolesti u porastu i gdje je HIV koinfekcija vjerojatna zbog velike učestalosti virusa.
Bilješke prijevoda
Hrvatski Cochrane
Preveo: Matija Krištofić
Ovaj sažetak preveden je u okviru volonterskog projekta prevođenja Cochrane sažetaka. Uključite se u projekt i pomozite nam u prevođenju brojnih preostalih Cochrane sažetaka koji su još uvijek dostupni samo na engleskom jeziku. Kontakt: cochrane_croatia@mefst.hr
Résumé simplifié
Tests de dépistage prénatal pour la prévention et le traitement de la syphilis
La syphilis est une infection sexuellement transmissible causée par la bactérie Treponema pallidum. Problème majeur de santé publique dans les pays en voie de développement, elle évolue en quatre stades et peut être mortelle si elle n'est pas traitée. Une femme enceinte infectée peut transmettre la syphilis à son bébé, ce qui peut causer à celui-ci une grave maladie néonatale voire sa mort in utero ou à la naissance. L'infection peut se transmettre par contact inter-personnel direct au niveau d'ulcérations sur les lèvres, la bouche, les organes génitaux et d'autres zones, ainsi que lors des rapports sexuels vaginaux, anaux ou oraux. Les plaies ulcérées augmentent également le risque d'infection par le virus de l'immunodéficience humaine (VIH). Un dépistage systématique de la syphilis dans le cadre du suivi prénatal existant a été recommandé comme moyen efficace de réduire les répercussions de la maladie. Toutefois, en dépit de dizaines d'années d'efforts et d'avancées substantielles dans les programmes et les technologies de dépistage, le succès des mesures de prévention et de traitement de la syphilis reste mitigé. Ceci est principalement dû au retard dans l'identification et le traitement des femmes infectées. Les difficultés techniques et logistiques du dépistage, le manque de soins prénataux et la qualité médiocre des services font partie des facteurs qui favorisent cette situation. Il est donc crucial d'examiner les essais contrôlés randomisés disponibles afin de déterminer quelles stratégies de dépistage sont les plus efficaces dans les pays en voie de développement.
Deux essais inclus ont évalué le dépistage de la syphilis sur le lieu des soins par rapport aux méthodes de dépistage conventionnelles. Le premier essai, mené en Mongolie, comparait des tests rapide et conventionnel de dépistage du tréponème. Le dépistage sur le lieu des soins permet d'obtenir, le même jour, à la fois le résultat du test et le traitement. L'essai a rapporté une amélioration notable de la couverture par le dépistage, de la détection des cas et du traitement, aussi bien à la première visite qu'au troisième trimestre, par rapport au dépistage conventionnel. Le deuxième essai a été mené dans des établissements de soins primaires en zone rurale en Afrique du Sud. Le dépistage sur site à l'aide du test rapide de la réagine plasmatique (RPR) a été comparé à un test de dépistage conventionnel. Parmi les femmes qui se sont avérées positives pour la syphilis, aucune réduction nette du nombre de décès périnataux n'a été observée chez celles testées avec le RPR par rapport à au test conventionnel ; les difficultés techniques et logistiques n'ont pas été rapportées.
Les deux essais étaient principalement à risque de biais élevé ou incertain. Dans un essai, celui de Mongolie, le dépistage sur site était plus efficace pour la détection des cas de syphilis. D'autres essais sont nécessaires, en particulier dans les régions où le fardeau de la maladie est en augmentation et où le risque de co-infection par le VIH est élevé en raison de la forte prévalence de ce dernier.
Notes de traduction
Traduction réalisée par Cochrane France
Resumen en términos sencillos
Pruebas de detección prenatales para la prevención y el tratamiento de la sífilis
La sífilis es una infección de transmisión sexual causada por la bacteria Treponema pallidum. La afección es un tema importante de salud pública en los países en desarrollo, se desarrolla en cuatro etapas y es potencialmente mortal si no se trata. Una embarazada con sífilis puede transmitir la infección a su hijo, lo que puede dar lugar a una afección grave en los recién nacidos vivos, mortinatalidad o muerte neonatal. La infección por sífilis se puede transmitir por el contacto directo persona a persona a través de heridas abiertas en los labios, la boca, los genitales y otras áreas y durante el coito vaginal, anal u oral. Las heridas abiertas también aumentan el riesgo de infección por el virus de la inmunodeficiencia humana (VIH). El cribado universal de la sífilis dentro del programa de atención prenatal existente se ha recomendado como una manera eficaz de reducir los resultados adversos asociados con la sífilis. Sin embargo, a pesar de las décadas de uso de los programas de pruebas para la sífilis y de los adelantos significativos en la tecnología del cribado, la prevención y el tratamiento exitoso de la sífilis han sido limitados Lo anterior se debe en gran parte a los retrasos en la identificación y el tratamiento de las pacientes infectadas. Las dificultades técnicas y logísticas con las pruebas, la falta de atención prenatal y los servicios de calidad deficiente son posibles factores contribuyentes. Por lo tanto, es fundamental investigar los ensayos controlados aleatorios disponibles para determinar qué estrategias de pruebas son las más eficaces en los países en desarrollo.
Dos ensayos incluidos evaluaron las pruebas para la sífilis en un punto de atención sanitaria versus los métodos de prueba convencionales. El primer ensayo se realizó en Mongolia y comparó la prueba rápida de treponema con la prueba convencional. Las pruebas realizadas en un punto de atención sanitaria proporcionaron el cribado, los resultados de la prueba y el tratamiento en el mismo día. El ensayo informó una mejoría marcada en la cobertura del cribado, la detección de los casos y el tratamiento en la primera visita y en la visita al tercer trimestre, en comparación con el cribado convencional. El segundo ensayo se realizó en consultorios primarios de atención sanitaria en un área rural de Sudáfrica. El cribado en el lugar mediante la prueba de reagina plasmática rápida (RPR) se comparó con la prueba convencional. Entre las pacientes con prueba positiva para la sífilis, no se observó una reducción clara de las muertes perinatales en las que se les realizó una prueba de RPR en comparación con las que recibieron la prueba convencional, y se informaron dificultades técnicas y logísticas.
Ambos ensayos tuvieron principalmente riesgo alto o incierto de sesgo. En el ensayo realizado en Mongolia el cribado en el lugar fue mejor para detectar casos de sífilis. Se justifica la realización de más ensayos, especialmente en regiones donde la carga de morbilidad está aumentando y es probable la coinfección con VIH debido a la alta prevalencia de VIH/SIDA.
Notas de traducción
La traducción y edición de las revisiones Cochrane han sido realizadas bajo la responsabilidad del Centro Cochrane Iberoamericano, gracias a la suscripción efectuada por el Ministerio de Sanidad, Servicios Sociales e Igualdad del Gobierno español. Si detecta algún problema con la traducción, por favor, contacte con Infoglobal Suport, cochrane@infoglobal-suport.com.
Streszczenie prostym językiem
Przedporodowe badania przesiewowe w celu prewencji i leczenia kiły.
Kiła to choroba przenoszona drogą płciową wywoływana przez bakterię – krętka bladego (łac. Treponema pallidum).Jest to poważny problem zdrowotny w krajach rozwijających się. Choroba rozwija się w czterech fazach, a nieleczona może prowadzić do śmierci. U kobiet ciężarnych chorych na kiłę może dojść do zarażenia dziecka, co może skutkować urodzeniem noworodka w ciężkim stanie, martwego dziecka lub śmiercią w okresie noworodkowym. Kiłą można się zarazić w wyniku bezpośredniego kontaktu z chorym poprzez otwarte rany na wargach, w jamie ustnej, na genitaliach i innych częściach ciała oraz podczas stosunku płciowego pochwowego, analnego lub oralnego. Otwarte rany zwiększają również ryzyko zakażenia ludzkim wirusem niedoboru odporności (HIV). Badania przesiewowe w kierunku kiły realizowane w ramach programów opieki przedporodowej uznawane są za skuteczny sposób na zmniejszenie niepożądanych skutków choroby. Jednak pomimo prowadzonych od lat programów badań przesiewowych w kierunku kiły, a także znacznego postępu w technologii badań diagnostycznych, istnieją poważne ograniczenia dotyczące skutecznego zapobiegania i leczenia tej choroby. W znacznym stopniu wynika to z opóźnionego rozpoznawania choroby i wdrażania leczenia u chorych kobiet. Przyczynami tego mogą być trudności techniczne i logistyczne związane z diagnostyką, brak opieki przedporodowej, a także niska jakość usług medycznych. Kluczowa jest analiza istniejących badań z randomizacją, aby na podstawie ich wyników określić, które strategie diagnostyczne są najbardziej skuteczne w krajach rozwijających się.
W dwóch włączonych do przeglądu badaniach porównywano skuteczność testów diagnostycznych przeprowadzanych w miejscu opieki nad pacjentem (tzw. przyłóżkowe testy laboratoryjne) z konwencjonalnymi metodami diagnozowania kiły. Pierwsze z badań przeprowadzono w Mongolii i porównywano w nim szybki test z wykorzystaniem antygenu krętka z konwencjonalną diagnostyką. Przyłóżkowe testy laboratoryjne pozwalały na przeprowadzenie badania przesiewowego, rozpoznanie choroby i wdrożenie leczenia w ciągu tego samego dnia. W porównaniu z konwencjonalną diagnostyką, w grupie poddanej testom przyłóżkowym odnotowano znaczącą poprawę pod względem zasięgu programu, liczby wykrytych przypadków choroby oraz liczby kobiet poddanych leczeniu, zarówno w czasie pierwszej wizyty lekarskiej, jak i w trzecim trymestrze ciąży. Drugie badanie zostało przeprowadzone w Afryce Południowej, w przychodniach podstawowej opieki zdrowotnej na obszarach wiejskich. Porównano w nim przyłóżkowy test laboratoryjny tzw. test szybkich reagin osoczowych (RPR) z konwencjonalną diagnostyką. U kobiet, u których zdiagnozowano kiłę nie notowano zmniejszenia liczby zgonów okołoporodowych w grupie poddanej testowi RPR, w porównaniu z grupą diagnozowaną konwencjonalnie, przy jednoczesnych wskazywanych trudnościach technicznych i logistycznych.
W obu badaniach ryzyko błędu oceniono jako wysokie lub niejasne. W badaniu klinicznym przeprowadzonym w Mongolii badania przesiewowe wykonywane w miejscu opieki nad pacjentem okazały się skuteczniejsze w wykrywaniu kiły. Konieczne jest przeprowadzenie większej liczby badań klinicznych, zwłaszcza w regionach, w których wzrasta zachorowalność na kiłę i istnieje prawdopodobieństwo współwystępowania zakażenia wirusem HIV w związku z dużą częstością występowania HIV/AIDS.
Uwagi do tłumaczenia
Tłumaczenie: Anna Zawadzka redakcja: Piotr Szymczak, Anna Bagińska