Medvjedi: razlika između inačica

Građom tijela, sve vrste medvjeda su međusobno vrlo slične. Tijela su im zbijena, glave okrugle a [[ekstremitet|udovi]] relativno kratki i vrlo snažni. [[Oko|Oči]] su male, a [[uho|uške]] okruglaste i uspravne. U izduženoj njuški imaju, ovisno o vrsti, 40 ili 42 [[zub]]a. Noge završavaju s pet prstiju s [[kandža]]ma koje ne mogu uvući. Hodaju na tabanima koji su uglavnom dlakavi, osim kod vrsta koje se često penju na drveće, kao kod [[sunčev medvjed|sunčevog medvjeda]] čiji su tabani goli. Rep im je samo maleni patrljak. [[Krzno]] im je dosta dugačko i jednobojno, smeđe, crno ili bijelo. Iznimka je [[veliki panda]] (čije svrstavanje u ovu porodicu još nije općeprihvaćeno, vidi [http://www.prirodopis.com/Animalia/Chordata/Mammalia/Carnivora/mesozderi.htm]) koji ima vrlo uočljive crno bijele šare. Svijetle šare na prsima ili licu se mogu pojaviti kod više vrsta.

Svi su medvjedi samotnjaci, a aktivni su u sumrak i noću (jedina iznimka su [[Bijelibijeli medvjed|bijeli medvjedi]]i). Spavaju uglavnom u špiljama, šupljim stablima ili jamama u tlu. Obično se kreću polako, no u trku mogu razviti brzinu i do 50 [[km/h]]. Medvjedi su u pravilu dobri penjači (naročito [[sunčev medvjed]]), a i izvrsno plivaju.

Stvarno razdoblje [[gestacija|skotnosti]] je 60 do 70 dana što je vrlo kratko, pa su mladunci (1 do 4) vrlo maleni. Najčešće se kote dva mladunca. Kod medvjeda je najveća razlika između težine majke i težine okota od svih [[viši sisavci|viših sisavaca]]. O mladuncima se brine isključivo majka, koja je u tom razdoblju izrazito agresivna i napada gotovo svakog uljeza u svoj teritorij, od mužjaka vlastite vrste do [[čovjek]]a. Mladunci prestaju [[sisanje|sisati]] u dobi od tri do devet mjeseci. S majkom ostaju najmanje do iduće jeseni, ali najčešće do 18 ili 24 mjeseca. Spolnu zrelost dosežu u starosti između tri i šest godina, a proces rasta često završava tek u dobi sas 10 do 11 godina.

Treći je razlog za ubijanje medvjeda bio, da ga se često doživljava kao prehrambenog konkurenta ili potencijalnu opasnost za ljude. Medvjedi često ubiju stoku na ispaši, pljačkaju [[košnica|košnice]] i [[ribnjak]]e, pa ih se i radi toga progoni. No, stvarni razmjeri šteta su često preuveličani, jer su medvjedi plahe životinje i obično izbjegavaju blizinu ljudi. Međutim, ako imaju mladunce i osjete se ugroženim, ili su ranjeni, mogu napasti čovjeka, a to najčešće završi pogubno za ljude. Neprovocirani napadi su vrlo rijetki, ali ipak godišnje stradava više ljudi od udaraca šapom i ugriza medvjeda.

Iz tih razloga, ali u novije vrijeme i zbog uništavanja nihovih prirodnih staništa gradnjom naselja, mnoge su vrste postale vrlo rijetke ili su iz nekih područja potpuno nestali. U dijelu [[SAD]]a s najvećim ljudskim aktivnostima, [[Zapadna Europa|zapadnoj]] i srednjoj Europi postoje još samo relikti [[smeđi medvjed|smeđih medvjeda]] dok su u [[Sjeverna Afrika|sjevernoj Africi]] i [[Meksiko|Meksiku]] potpuno izumrli. I [[sunčev medvjed]] a naročito [[veliki panda]] su ugrožene vrste.